MANGART - VIA ITALIANA

MANGART (2679m) - napisao Filip - 15.09.2007.
Ekipa: Filip i Zdenko


Subota 15.09. Mangart. Spust na bivak Nogarra, zatim po ferrati Via Italiana do Mangartskog sedla, od kuda smo krenuli po Slovenskoj poti na vrh, te silazak po Talijanskoj poti. Spust do bivka je dosta strm i vodi po blatnjavom terenu, pa treba biti oprezan da se ne dogodi kakva ozljeda. Inače, nakon 15 minuta laganog trčkaranja stižemo do bivka. Na bivku smo se dobro najeli i krenuli put pod noge. Pogledi su prekrasni, pred vama je veličanstvena Sjeverna mangartska stijena, malo se okrenete i ugledate divlji greben Ponci. Pogled prema dolje otkriva svu ljepotu Mangartskih jezera, koja se sjaje poput dva prekrasna plava oka. Malo dalje pogled seže na austrijske Alpe: Grossglockner, Sonnblick...

Ulaz u ferratu nije zahtjevan. Ulazite u relativno široku policu koja je osigurana sajlom. Njome idete koju minutu, dvije i stižete do malog okanca, ili rupe u stijeni, kroz koju se prolazi. Cijeli prolaz kroz rupu je osiguran sajlom, ali izlaz je dosta zahtjevan zato što vam je sajla predaleko i nemate od nje koristi. Oslonite se na snagu ruku i popnete kroz uski prolaz i izađete iz rupe. Ovdje ponovno dolazite na policu, koja je također osigurana. Nakon ovoga slijedi najopasniji dio na ferrati. Treba prepriječiti 3 metra dugu priječnicu po okomitoj stijeni gdje nema baš puno mjesta za staviti nogu. Ovaj dio je osiguran sajlom, ali klin koji drži sajlu je iščupan, pa od nje nema koristi, jer vas previše vuče unazad, te ovaj dio prolazite alpinističkom tehnikom. Nakon ovoga izmjenjuju se mali usjeci u strmoj stijeni, kraće priječnice, par polica i dolazite na kratko smirivanje puta. Smirivanje je mala zelena oaza u sirovoj i strmoj stijeni. Nakon toga slijedi još strmiji, ali također savršeno osigurani dio puta. Prvo idete dosta prevjesno u strmu stijenu, te priječite usku policu (dosta krušljivo) do klinova za noge po kojima okružite prevjesni dio stijene na kojem ispod vas šine opak, ali opet prekrasan pogled na 800 metara dubine do podnožja stijene. Slijedi par uskih polica, usjeka i jedan okomiti dio koji vas po stepenicama zabijenima u stijenu vodi okomito kojih pet metara, nakon čega dolazite do najstmijeg dijela na stijeni. Treba okružiti sasvim okomitu stijenu po željeznim stepenicama (sajla uvijek prisutna). Najveći problem ovdje je što jedna stepenica nije savršeno čvrsta, pa vam nije svejedno. Nakon ovoga još samo strmo penjanje po rubu stijene, prolazak kroz strmi i krušljivi usijek u stijeni i na Mangartskom ste sedlu. Ovdje se odmorite i divite veličanstvenom Mangartu iznad vas, koji poput oklopljenog diva gleda na vas - obične ljude koji se po njemu penjete.

Ovdje smo se odvojili na Slovensku pot koja je zaista savršeno speljana kroz ogroman usijek u stijeni. Prvo prolazite par polica, zatim malo hodate po rubu stijene, te dolazite do najopasnijeg dijela na tom putu. Treba proći preko uske i krušljive police (osigurano novom sajlom) koja je dosta izložena padajućem kamenju, kao i cijeli ovaj put. Zatim ponovno dolazite na rub stijene na kojem treba biti oprezan, jer pad je ovdje nedopustiv (nije osigurano). Nakon toga prolazite još par polica, da bi došli do zadnjeg (neosiguranog), ali i najljepšeg dijela puta. Ovdje nas je, na žalost, uhvatila magla koja nas nije pustila sve do silaska. Ovaj zadnji dio je plezanje po dosta krušljivoj stijeni koje pruža pravi užitak i ispunjava vas na svakom koraku. Nakon 15 minuta smo na vrhu 2678 metara visokog Mangarta. Na vrhu uvijek nešto pojedemo, nađemo si neku ekipicu s kojom ćemo popričati, poslikamo se i uživamo u pogledu (ovaj put ne).

Spust preko Talijanske poti prvo ide 20 minuta po strmom i krušljivom terenu, malo po strmim siparima u stijeni i dolazimo do zahtjevnijeg dijela (nema niti ovdje nikakvih problema). Sajle su sve nove i spust su nam jedino otežavala manja snježišta na kojima se ne smijete poskliznuti da nebi bilo adio. Došli smo na Mangartsko sedlo i još imamo pet minuta po laganom i travnatom terenu do auta (pravi odmor za noge).

P.S. Jedan prekrasan i fantastičan izlet koji bi svakoga zadovoljio, svaki dio puta je pravi užitak.
P.S.2 Via Italiana je zaista najbolje osigurana ferrata i zaista vam nigdje ne fali ni sajli, niti klinova.
P.S.3 Sada se još nadam posjetiti Via della Vitu i Golu Nordest na Viš, za koje kažu da su, uz Via Amaliu i Via Italianu - najteže četiri ferrate u Julijskim Alpama.

Hvala!


SLIKE

TRIGLAV - DOLINA KOT - DOM VALENTINA STANIČA - KREDARICA - TRIGLAV

TRIGLAV (2864m) - 02.09.2007.
Ekipa: Ana, Tomi, Zrinka i Zdenko

Iz prekrasne doline Kot do čarobnog doma Valentina Staniča put Kredarice prema Triglavu, jednoj princezi za njen deveti rođendan...


SLIKE