OKIĆ

OKIĆ
Ekipa: Zdenko i Zrinka

Zdenku je doktor rekao "not yet", a on ga je, naravno, poslušao... SLIKE

MONTAŽ

JOF DI MONTASIO (ferrata Augusto ed Elenita LEVA)
Ekipa: Filip, Dominko i Zrinka

Sa Pecola, po Levi do Pipanovih ljestvi na Montaž i nazad na Pecol. Izuzetan dan!
SLIKE

VELIKA BABA

VELIKA BABA (2127m)
Ekipa: Tomi, Filip, Jana, Jowa, mEdo, Dominko, Wine i Zrinka

Ravenska Kočna - Velika Baba (plezalna pot)
SLIKE

Life is not measured by the number of breaths we take, but by the moments that take our breath away

Ekipa: Tomi, Filip, Adi, Zdenko i Zrinka

Voljela bih, Zdenko, da nam ti jednom ispričaš ovu priču onako kako ju ti osjećaš.
Govorili su mi ljudi, tih dana... da bi voljeli upravo takve priče slušati...

Za Zdenka i Adija, za neznane prijatelje, za gorske reševalce, za nas...

CJAJNIK

CJAJNIK (1965m) - 19.10.2008.
Ekipa: Filip, Zrinka i Zdenko

U nedjelju 19.10.2008.-e, mi bili na Cjajniku (1965m) - (ko zna di je to - zna, ko ne zna - njemu 2!)...

Daklem vako...Karawanken... Košuta... i u njenom stijenju - Cjajnik sa svojim šiljastim stupovima...
Najteža opisana ferrata u knjizi Irene Mušič i Vladimira Habjana "Karavanke"... ferrata kakvu nećete naći nigdje u Sloveniji (tako bar kaže pisano slovo)...
Po Slovenskoj ljestvici težine ferrata za ovu nema ocjene, a Austrijanci ju ocijenili sa C-D (najteža je E, navodno u zadnje vrijeme se pojavljuju i F (vot a fak iz F? kak pa to zgleda?)...
Scenarij kao i pred jedno dva mjeseca kada smo bili na obližnjem Košutnikovom Turnu... Vrlo brzo nakon početka ferrate (kasnije sam vidjela na karti kod Koče pod Košutom da je to prvo D mjesto na ferrati), viknuh svojim poodmaklim dečkima "da ja ovo nemrem i nek oni lepo idu gore, a ja odo doma"...

Tup pogled i pitanje: "Kaj, vraćamo se dole oli ideš gore?"!
Kilometarska zajla i svake prestupne po jedna skob (to je nešto između klina i stepenice)... Lipo je Filip rekao nakon kojih pedesetak-sto metara: "Ekipa, nakon ovog nebute osjećali ruke"...
Nemam pojma uopće kak sam se popela gore... Netom pod vrhom postoje dvije varijante samog pristupa na vrh Cjajnika... desna C varijanta i lijeva D varijanta...
Mi išli lijevom...
U jednom trenutku dok sam visila na sajli i pokušavala rukom dovatiti jednu od tih tako rijetkih skobi, a noge mi bile ko zna gdje (valjda u zraku)... prestala sam osjećati ruke i polako počela klizit već drhtećim nogama niz stijenu...
Sad, ili odoh u vječna lovišta... ili se treba vrnut na onu neku skob ispod mene i pokušat smirit ruke...
Pogled prema dolje i vot a fak!?!??!?!?!??!
Skoro stala nogom na bijelu kacigu, hitlerove brčiće i zubat osmijeh u jednom paketu...
"Majko mila, netko je ispod mene!"... Kak ću sad stenjat i cvilit, frajer će mislit "Kaj ova radi ovdje? Trebala je doma ostat lakirat nokte!"...
I tak... Znam da sam mu do samog vrha nekoliko (stotina) puta rekla SORRY!
Gore je prekrasno
Sunce... tišina... mir... greben Košute... pa opet sunce... idila...
No, treba se još i spustiti dolje... A taj spust je tehnički puno teži i zahtjevniji, nego pentranje... buh!
Spuštali smo se onom C, kakti lakšom varijatom... No, odvojak na teži i lakši dio je ionako pod samim vrhom, a i ta C varijanta je, po meni, samo mazanje očiju i sigurno ima koji D detalj... a i na samoj ferrati ih ima i više nego nekoliko...
No, eto... živi jesmo, a dal smo normalni - e, u to bi se već dalo posumnjati!
Filip je cijelu ferratu gore i dolje prošao prvi i u društvu svog pojasa za samovarovanje... Pri penjanju je ponekad dovikivao "Maajka, saće uskoro ona "tvoja" zajla (čitaj "veri labava" -  koja meni tjera strah u kosti)... Pri spustu je pak nebrojeno puta stajao ispod stijene i govorio mi di da stavim nogu... odnosno - gdje u stijeni (lijevo-desno-sad malo desno dole-ne, ne, još malo desnije i tak...)... da stavim nogu...

Zaključak?
Ne znamo.
Strmo je.
Doduše, Filip mi je rekao "Uz sav mogući respekt, očekivao je mjesta di će se, da prostiš - usrati od straha"...
Isto tako, ostaje osjećaj da nešto fali...
Put... Penjanje po neosiguranim dijelovima... Trenuci kada zastajemo, odmaramo se i divimo ljepoti oko nas...
Cjajnik je prekrasan... Košuta očaravajuća, ali ova ferrata je iživljavanje nad prirodom, kao i nad samom ferratom...

Bilo bi dobro pročitati i komentar Marka Kerna, koji se mene najviše dojmio u našim pripremama za Cjajnik...
http://www2.arnes.si/~mcuder/dnevnik/070708.html

SLIKE

GROSSGLOCKNER

GROSSGLOCKNER (3798m)
Ekipa: Filip, Zdenko i Zrinka

Konditztaal - Lucknerhutte - Studlhutte - Erzherzog-Johann hutte - Grossglockner.
Zdenko, sretan ti rođendan, Filipe bravo!
SLIKE

JOF FUART - VIŠ - ferrata ANITA GOITAN

JOF FUART - VIŠ (2666m) - ferrata ANITA GOITAN - napisao Filip - 22.06.2008.
Ekipa: Filip, Zrinka i Zdenko

Uspon započinje sa Sella Nevea i od tamo se usmjerimo prema Riffugio Corsi  (1874m). Krenuli smo oko 18h. Prvo idete nekakvom makadamskom cestom;  kroz šumu i za nekih sat vremena dolazite na visoravan sa koje se pruži  prekrasan pogled na cijelu Viševu skupinu. Od tamo ima još sat vremena  po strmom terenu, priječenja par prekrasnih potočića i nešto malo sajli  prije doma. Na dom dolazimo oko 20:30h i tamo spavamo. Domaćin nam se  predstavio sa Ciao, Cristiano! što je izazvalo moj smijeh, jer sam ga  odmah povezao sa Cristianom Ronaldom. Dižemo se oko 7h, dan  prekrasan, bez oblačka, vruće. Od doma idete putem prema Forcella di  Riofreddo, sedla sa kojeg počinje ferrata. Do sedla imate put, što po  travama i siparima (snežišče u rano ljeto), a kasnije dolazite do  laganog penjanja po neosiguranoj stijeni.
Sa sedla počinje nešto teži uspon, neosigurana stijena sa koje se dolazi  na policu koja je na početku dosta široka, a kasnije se jako sužava.  Prije prvih sajli imali smo dva neugodna snežišča na priječenju manjih  grapa. Zatim slijedi uska polica koja je osigurana sajlom i to je  najizloženiji dio ferrate, ali ne predstavlja neki poseban problem.  Nakon toga slijedi još penjanja po osiguranim i neosiguranim policama i  manjim kaminima. Nakon što dosegne visinu od otprilike 2400m, ferrata se  spušta kojih sto metara po osiguranim kaminima (najteži dio). Ovdje  ferrata nije posebno izložena, ali je potrebna velika opreznost. Na  jednome kaminu, visokom kojih 10m nema osiguranja, a treba se okomito  spustiti. Nakon što prođete taj kamin, slijedi okomiti uspon po stijeni  (sajla, par stepenica za nogu). Ovdje dolazite na usku policu koja ne  predstavlja poseban problem, ali ima jedno neugodno snežišče. Slijedi 10  minuta hoda po neosiguranoj polici (dosta izloženo) i tu se put spaja  sa uobičajenim putem na Viš. Do vrha ima još sat, sat i pol po  krušljivoj stijeni koja nije osigurana, dva veća snežišča koja je bolje  prijeći nego obilaziti (strme trave, uzak put od 20-30cm). Ništa od toga  ne predstavlja problem, jedino što je sve do samog vrha ubitačno i  naporno. Sa prekrasnog vrha se pruža pogled na cijele Julijske Alpe, ali  prevladava pogled na sjevernu Montaževu stijenu koja oduzima dah.  Mangart i Jalovec na dlanu. Kanin, Špik, Škrlatica, Triglav, Prisojnik,  Razor, Krniška špica i Visoka bela špica daju ovome vrhu najljepši  pogled u cijelim Julijskim Alpama. Nakon pola sata, možda čak i sat  vremena na vrhu vraćamo se običnim putem na Viš do doma Corsi. U donjem  dijelu ovog puta jedini je problem prolaz kroz manje okno i zatim kratka  okomita stijena koju treba prepriječiti po "polici" na koju jedva  stavite vrhove prstiju. Nakon toga slijedi običan, nezahtjevan spust do doma Corsi i povratak na Sella Neveu.

Ferrata po dužini je otprilike kao Kopiščarjeva na Prisojnik, a po težini je tek nešto lakša od Via Italiane, iako jako eksponirana. Može se proći bez većih problema, ako niste vrtoglavi i imate iskustva sa zimskim uvjetima.
Nadam se da sam bar malo uspio dočarati ovaj put onima koje zanima.
Pozdrav!

SLIKE