TRIGLAV (2864m) - napisao Filip - 21.07.2007.
Ekipa: Tomi, Filip, Zrinka i Zdenko
Uspon preko Plemenica, spust na Kredaricu i tamo spavanje, te silazak preko Tominškove natrag u Vrata.
Dan 21.07. - oko 8 ujutro krećemo iz doline Vrata premo prijevoju Luknja. Put do Luknje zaista je lagan. Prvo kroz šumu, pa još malo vegetacije. Jedini teži dio je sipar do Luknje po kojem se dosta iscrpite (kako tko!). Iz Vrata do Luknje treba oko 2 sata. Na Luknji odmor, punjenje trbuha i ono što me iznenadilo, nije uopće bilo puno ljudi. Nakon odmora, odmah se kreće u stijenu. Navodno je ta stijena najteži dio puta, jer je dosta izložena, a vodi kroz uske i strme prolaze. Stijena je čvrsta, osigurana i po meni i nije neki problem ovo proći. Kada prođete ovu stijenu, put se smiruje. Još uvijek hodate po dosta izloženom svijetu, ali osjećate se sigurno. Ovaj dio puta je fizički najnaporniji, zato što se mora dosta plezati, raditi velike korake i cijelo vrijeme se penjete. Nekoliko odmora na ovom dijelu i nastavljamo dalje. Pred krajem ovog dijela puta smo majka i ja malo spušili marku, pa smo iskusili i malo pravog alpinizma. Nakon još malo pentranja po krušljivom kamenju i trusnim stijenama, dolazi zadnja prepreka prije Plemenica. To je strma stijena koja nudi pravi alpski doživljaj. Strma provlačenja, priječenje stijene i naravno plezanje. Sve je super osigurano i uspon ide bez većih problema. Kada se popnete na tu stijenu, sa nje se još morate spustiti na Plemenice. Samo pažljivo, jer je stijena trusna.
Na Plemenicama smo, sunce grije, a mi radimo pravi piknik. Čista uživancija u svježem zraku i prirodi koja vas okružuje.
Tu se već vide i poznati velikani: Jalovec, Mangart, Razor, Planja, Stenar, Škrlatica, Rokavi, Dolkova špica, Kukova špica, itd.
Nakon odmora nastavljamo putem dalje. Prolazimo Plemenice i do vršne stijene Triglava dijeli nas još samo pet minuta po siparu. Vršna stijena je sa ove strane manje osigurana nego sa Kredarice, ali ovdje gdje nije osigurana, vi se stapate sa stijenom i doživljavate pravi užitak.
Nakon pola sata po stijeni, vi ste na najvišem vrhu Slovenije i Julijskih Alpa, 2864m visokom Triglavu.
Meni je ovo drugi put gore. Prvi put je bio u prvom mjesecu ove godine, pravi zimski uspon. Mojoj majci već četvrti put, a mom bratu prvi put, te sam sretan i ponosan na njega, jer mi je zaista drago da on bude sretan.
Spust na Kredaricu je zaista najmanji problem, jer je sve savršeno osigurano, a da ni ne pričamo kakva je razlika spuštati se ovim putem po zimi i po ljeti. Na Kredarici smo se pošteno najeli, a nakon toga u krpe.
Dan 22.07. - Doručak u osam ujutro i polazak prema dolini Vrata u 8:30h. Prvi plan je bio da se spustimo čez Prag, ali kada smo došli na račvanje puteva, odlučili smo krenuti Tominškovom poti dolje. Tko ovo odluči, sigurno neće požaliti, jer će tako upotpuniti sebe iznutra, a doživjet će pravi triglavski doživljaj.
Put je sigurno jedan od opasnijih u Sloveniji, jer cijelo vrijeme idete uz stijenu, kroz uske police, a izloženi ste provaliji sve do doline. Kao i Plemenice, i ovaj put je savršeno osiguran. Cijelim putem se morate paziti, izmijenjuje se čitav niz zamki koje morate proći, ako želite dalje. Najteži dio puta je negdje na sredini, morate proći sa jedne stijene na drugu po zaista uskoj polici koja nema osiguranje, a krušljiva je. Kada ovo prođete, imate još sat vremena strmog spuštanja do ulaska u šumu. Ima jedan problem prije šume, a to je stijena na kojoj je sajla, a ispod su zabijene stepenice po kojima morate okružiti stijenu. Problem je što, ako padnete, padate u dolinu. Po šumi nije problem, samo se pazite, jer je put strm i vodi po nekakvim malim stijenama i sve je puno korijenja na koje se možete spotaknuti....
Dolazak do doline i laganini staza do Aljaževog doma gdje pojedete nešto i zapalite za Zagreb.
Pocrvenite i peče vas vrat, ali sve se to isplati, jer ste prošli jednu od najljepših avantura Julijskih Alpa.
SLIKE
Nema komentara:
Objavi komentar