A onda se Filip konačno uputija
va Alpe...Kamniško-savinjske...
i opet bi više govorile SLIKE
utorak, 28. lipnja 2011.
srijeda, 22. lipnja 2011.
ponedjeljak, 20. lipnja 2011.
BREITHORN - 4164 m
Popeh se na Breithorn,
eto, zvaše me ekipa iz Ludbrega, i okolice
pa im se pridružih.
A kako je bilo, najbolje će reći slika (link na album),
eto, zvaše me ekipa iz Ludbrega, i okolice
pa im se pridružih.
A kako je bilo, najbolje će reći slika (link na album),
ponedjeljak, 13. lipnja 2011.
... jedan događaj na Over 2000 ...
Kao prvo, Ante sretan ti rođendan!
A kao drugo... danas je točno 2 godine od kada smo drugi puta bili na Turskom žlebu...
Jedan trenutak.
Jedan TI, koji si nam taj dan doista pokazao da postoji ČOVJEK. Čovjek koji će se zauzeti za drugoga, bez obzira na sve!
Dvije godine i četiri operacije, dani i dani mukotrpnog oporavka, život koji je otišao u smjeru "up side down"... Srećom "and up", jer danas, osim svih teških stvari, možemo se ponositi tim danom, ljudima koje smo taj dan po prvi puta vidjeli (dvojica penjača iz Turskog žleba, ekipa GRZ-e, te medicinsko osoblje iz KBC-a Ljubljana). Možemo se ponositi ljudima koji su nam u to vrijeme postali i ostali prijatelji. Možemo se ponositi djecom. Možemo se ponositi što se u te dvije godine dogodio Razor... Debela peč, Turska gora (i njen žleb...), Viševnik, Begunjščica, Triglav...
Uostalom, pločica i nekoliko komada onih šarafa, danas su u vrećici... :-))
A duša, iako većinom ovdje, zapravo stremi neslućenim visinama...
Isplatilo se!
I, iako su vaši susreti danas rijetki i nenadani, stisak ruke je čvršći nego što je to uobičajeno, osmijeh veći, oči sjajnije...
Hvala ti što si nam pokazao da uistinu nije važno koliko smo puta udahnuli dah, već koliko smo puta ostali bez daha...
Hvala ti što si ovdje bez obzira na sve!
Ovo je za tebe ... :-))
A kao drugo... danas je točno 2 godine od kada smo drugi puta bili na Turskom žlebu...
Jedan trenutak.
Jedan TI, koji si nam taj dan doista pokazao da postoji ČOVJEK. Čovjek koji će se zauzeti za drugoga, bez obzira na sve!
Dvije godine i četiri operacije, dani i dani mukotrpnog oporavka, život koji je otišao u smjeru "up side down"... Srećom "and up", jer danas, osim svih teških stvari, možemo se ponositi tim danom, ljudima koje smo taj dan po prvi puta vidjeli (dvojica penjača iz Turskog žleba, ekipa GRZ-e, te medicinsko osoblje iz KBC-a Ljubljana). Možemo se ponositi ljudima koji su nam u to vrijeme postali i ostali prijatelji. Možemo se ponositi djecom. Možemo se ponositi što se u te dvije godine dogodio Razor... Debela peč, Turska gora (i njen žleb...), Viševnik, Begunjščica, Triglav...
Uostalom, pločica i nekoliko komada onih šarafa, danas su u vrećici... :-))
A duša, iako većinom ovdje, zapravo stremi neslućenim visinama...
Isplatilo se!
I, iako su vaši susreti danas rijetki i nenadani, stisak ruke je čvršći nego što je to uobičajeno, osmijeh veći, oči sjajnije...
Hvala ti što si nam pokazao da uistinu nije važno koliko smo puta udahnuli dah, već koliko smo puta ostali bez daha...
Hvala ti što si ovdje bez obzira na sve!
Ovo je za tebe ... :-))
četvrtak, 2. lipnja 2011.
Over2011 and more...
Zašto baš Over2011 ?
Jednostavno je, volim okus zraka iznad 2011 m n/m,
volim mirise, boje, strujanja koja me cijelog prožimaju
kada u planini ostaviš daleko ispod sebe zadnje tragove vegetacije.
Kad se čini da u okolišu koji je pojednostavljen do srži;
kamen i led, voda i kamen, kamen i samo kamen;
ništa ne može opstati, uvijek iznova pronalazim život u svoj svojoj veličanstvenoj ljepoti.
Na početku smo se samo penjali, a ideja se rodila u trenu (vidi post od 18.04.2011.)
sada već davne 2007.-me negdje na 2007 m n/m.
Penjati ću se za tebe, preko 2007 m,
i donijeti ću ti, u tvoj dom sve ove
predivne osjećaje koje želim podijeliti s tobom,
sve ove neizrecive trenutke ljepote spremiti ću za tebe.
Imamo tisuće fotografija, klikni i uživaj...
Jednostavno je, volim okus zraka iznad 2011 m n/m,
volim mirise, boje, strujanja koja me cijelog prožimaju
kada u planini ostaviš daleko ispod sebe zadnje tragove vegetacije.
Kad se čini da u okolišu koji je pojednostavljen do srži;
kamen i led, voda i kamen, kamen i samo kamen;
ništa ne može opstati, uvijek iznova pronalazim život u svoj svojoj veličanstvenoj ljepoti.
Na početku smo se samo penjali, a ideja se rodila u trenu (vidi post od 18.04.2011.)
sada već davne 2007.-me negdje na 2007 m n/m.
Penjati ću se za tebe, preko 2007 m,
i donijeti ću ti, u tvoj dom sve ove
predivne osjećaje koje želim podijeliti s tobom,
sve ove neizrecive trenutke ljepote spremiti ću za tebe.
Imamo tisuće fotografija, klikni i uživaj...
srijeda, 1. lipnja 2011.
danas trauma...
Danas na traumi "šarafi" od titana
više nisu sastavni dio mene...
eto sad manje vrijedim (he,he..,
devalvirao sam za titan) ali
zato sam bogatiji za neopisivi osjećaj
lakoće, jednostavno puno sam lakši...
a neki dan nad Vršičem skoro do neba :)
.
više nisu sastavni dio mene...
eto sad manje vrijedim (he,he..,
devalvirao sam za titan) ali
zato sam bogatiji za neopisivi osjećaj
lakoće, jednostavno puno sam lakši...
a neki dan nad Vršičem skoro do neba :)
.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)