Kao prvo, Ante sretan ti rođendan!
A kao drugo... danas je točno 2 godine od kada smo drugi puta bili na Turskom žlebu...
Jedan trenutak.
Jedan TI, koji si nam taj dan doista pokazao da postoji ČOVJEK. Čovjek koji će se zauzeti za drugoga, bez obzira na sve!
Dvije godine i četiri operacije, dani i dani mukotrpnog oporavka, život koji je otišao u smjeru "up side down"... Srećom "and up", jer danas, osim svih teških stvari, možemo se ponositi tim danom, ljudima koje smo taj dan po prvi puta vidjeli (dvojica penjača iz Turskog žleba, ekipa GRZ-e, te medicinsko osoblje iz KBC-a Ljubljana). Možemo se ponositi ljudima koji su nam u to vrijeme postali i ostali prijatelji. Možemo se ponositi djecom. Možemo se ponositi što se u te dvije godine dogodio Razor... Debela peč, Turska gora (i njen žleb...), Viševnik, Begunjščica, Triglav...
Uostalom, pločica i nekoliko komada onih šarafa, danas su u vrećici... :-))
A duša, iako većinom ovdje, zapravo stremi neslućenim visinama...
Isplatilo se!
I, iako su vaši susreti danas rijetki i nenadani, stisak ruke je čvršći nego što je to uobičajeno, osmijeh veći, oči sjajnije...
Hvala ti što si nam pokazao da uistinu nije važno koliko smo puta udahnuli dah, već koliko smo puta ostali bez daha...
Hvala ti što si ovdje bez obzira na sve!
Ovo je za tebe ... :-))
Hvala ti...
OdgovoriIzbrišiP.S.
ZzzZ