STENAR (2501m) - 07.04.2007.
Ekipa: Tomi, Filip, Zrinka i Zdenko
Sve od Zadnjice do Pogačnikovog doma gdje su nam (muški dio) ustupili bolje krevete u zimskoj sobi, jer bili smo sa djecom... sa krasnom ekipom Čeha...
U prekrasno jutro gledali njihov hrabri pokušaj uspona na Razor...
Nešto kasnije, taman negdje pod završnim usponom na Stenar, Tomi i ja smo zastali... Ogrijani suncem, pod budnim okom Triglava, čekali smo naše dečke da se vrate sa vrha Stenara.
Prvi uspon na koji nismo u punom sastavu išli do vrha... Upravo zbog toga, jer nisam mogla pratiti baš svaki korak... Na posebno mjesto u srcu pospremila sam ovaj dan...
SLIKE
subota, 7. travnja 2007.
subota, 17. ožujka 2007.
GRAN PARADISO
GRAN PARADISO (4061m) - 17.03.2007.
Ekipa: Zrinka i Zdenko
Jedan sasvim poseban rođendanski poklon... naš prvi četiritisućnjak.
Od Ponta prema Vittorio Emmanuelle II pokloniti se Marii Immacolati.
SLIKE
Ekipa: Zrinka i Zdenko
Jedan sasvim poseban rođendanski poklon... naš prvi četiritisućnjak.
Od Ponta prema Vittorio Emmanuelle II pokloniti se Marii Immacolati.
SLIKE
subota, 17. veljače 2007.
MARMOLADA - PUNTA PENIA (zimski uspon)
LEJDI MARMOLADA - PUNTA PENIA (3343m) - napisao Filip - 17.02.2007.
Ekipa: Filip, Zrinka i Zdenko
U subotu, 17.02.2007., u ponoć, krenuli smo iz Zagreba prema prijevoju Passo di Fedaia (2057m), ishodišne točke za uspon na najviši vrh Dolomita Punta Peniu na Marmoladi. Nakon duge vožnje, stigli smo na Passo di Fedaia u 6 ujutro. Odlučili smo otići do doma na tome prijevoju, da se malo okrijepimo toplim čajem.
Nakon sat odmora u domu, stavljamo ruksake na leđa i put pod noge. Krećemo po strmoj, ali bezopasnoj skijaškoj stazi po kojoj ste laganim hodom do doma Pian de Fiaconi (2650m) za dva sata. Dom ima otvorenu zimsku sobu u kojoj se malo odmaramo.
Nakon pola sata, krećemo iz doma prema vrhu Punta Penia (3343m), do kojega ima još tri sata. Pola sata hoda ide po strmoj padini, a nakon toga prelazi na ledenjak. Ovdje stavljamo dereze i nastavljamo put. Još dva sata smo se mučili da dođemo pod strmu stijenu, jer je snijeg bio veoma prhak, pa smo propadali u njega do koljena. Nakon mukotrpnih dva sata, dolazimo pod strmu stijenu po kojoj se penje pola sata.
Nije baš osigurana, a i dio klinova i sajli je pod snijegom i ledom, pa su nam cepini bili od velike koristi. To je najzahtjevniji i najopasniji dio uspona. Može se čak usporediti sa zimskim usponom na Triglav.
Ekipa: Filip, Zrinka i Zdenko
U subotu, 17.02.2007., u ponoć, krenuli smo iz Zagreba prema prijevoju Passo di Fedaia (2057m), ishodišne točke za uspon na najviši vrh Dolomita Punta Peniu na Marmoladi. Nakon duge vožnje, stigli smo na Passo di Fedaia u 6 ujutro. Odlučili smo otići do doma na tome prijevoju, da se malo okrijepimo toplim čajem.
Nakon sat odmora u domu, stavljamo ruksake na leđa i put pod noge. Krećemo po strmoj, ali bezopasnoj skijaškoj stazi po kojoj ste laganim hodom do doma Pian de Fiaconi (2650m) za dva sata. Dom ima otvorenu zimsku sobu u kojoj se malo odmaramo.
Nakon pola sata, krećemo iz doma prema vrhu Punta Penia (3343m), do kojega ima još tri sata. Pola sata hoda ide po strmoj padini, a nakon toga prelazi na ledenjak. Ovdje stavljamo dereze i nastavljamo put. Još dva sata smo se mučili da dođemo pod strmu stijenu, jer je snijeg bio veoma prhak, pa smo propadali u njega do koljena. Nakon mukotrpnih dva sata, dolazimo pod strmu stijenu po kojoj se penje pola sata.
Nije baš osigurana, a i dio klinova i sajli je pod snijegom i ledom, pa su nam cepini bili od velike koristi. To je najzahtjevniji i najopasniji dio uspona. Može se čak usporediti sa zimskim usponom na Triglav.
Nakon pola sata zabadanja cepina u ledenu koru i pravljenja "stepenica" derezama, izlazimo na greben. Do vrha je svega petnaestak minuta hoda po famoznom ledenjaku.
Stižem na vrh prvi. Neopisiv osjećaj. Vrijeme prekrasno. Moj prvi tritisućnjak. Oduševljen sam. Na vrhu ima prekrasan metalni križ i zimska soba. U jednoj stijeni nevjerojatan oblik Djevice Marije koja moli. Odmaramo se i pijemo čaj u zimskoj sobi, te krećemo prema dolje.
17 je sati i najzahtjevniji dio puta prolazi se po mraku. Palimo čeone lampe i oprezno silazimo, uz pomoć pri usponu već napravljenih rupa od cepina i ledenih "stepenica". Stižemo u podnožje stijene. Sada smo sigurni. Upadanje u dubok snijeg do doma Pian de Fiaconi. U mome životu još neviđeno zvijezdano nebo. Tako su gusto jedna do druge da je pogled prema gore kao u bajci. Nestvarno i lijepo. Kratak odmor u domu i skidanje dereza.
17 je sati i najzahtjevniji dio puta prolazi se po mraku. Palimo čeone lampe i oprezno silazimo, uz pomoć pri usponu već napravljenih rupa od cepina i ledenih "stepenica". Stižemo u podnožje stijene. Sada smo sigurni. Upadanje u dubok snijeg do doma Pian de Fiaconi. U mome životu još neviđeno zvijezdano nebo. Tako su gusto jedna do druge da je pogled prema gore kao u bajci. Nestvarno i lijepo. Kratak odmor u domu i skidanje dereza.
Prekrasan odbljesak snijega oko čeonih lampi koji lagano pada. Skijaška staza je zaleđena, tako da kližemo prema prijevoju uz mnogo smijeha i veselja.
Jedan prekrasan i poučan uspon za mene. Svakome toplo preporučam da dođe ovdje i uživa u planini i prirodi čija se ljepote ne može sa ničime mjeriti.
SLIKE...
subota, 20. siječnja 2007.
TRIGLAV (prvi zimski uspon)
TRIGLAV (2864m) - 20.01.2007.
Ekipa: Tomi, Filip, Zrinka i Zdenko
Daklem, u subotu krenusmo iz doline Krme prema Kredarici. Nisam precizna kao Filip u mjerenju vremena, jer cijelu priču doživljavam vrlo osobno... Ponovo smo na mjestu gdje smo se prije 6 mjeseci zaljubili u planinarenje. Odlučno hodam prema planini koja mi je neobično prirasla srcu. U neko doba stižemo na Kredaricu. Puše jak vjetar. Duže vrijeme zadržavamo se gore. Odmor, čaj... Ugodan razgovor sa neobično simpatičnim meteorologom u ulozi domara ili domarom u ulozi meteorologa, ne znam više...
Krećemo prema Triglavu... Vrlo brzo, Tomislav odustaje na jednom od opasnih dijelova koje je i Filip spomenuo u svom izvještaju. Dio puta sa sajlama i klinovima, potpuno je pod snijegom... Ovdje je priroda i prijašnji penjači napravila vrlo rizičan prolaz... Iznad Vas je stijena u zaleđenom snijegu... Nogu jedva da možete staviti na vrlo nesigurno tlo. Ispod Vas nanos snijega na vrlo strmoj stijeni... Dio tog nesigurnog tla, otkinut je... Tomislav se vrlo pametno vraća na Kredaricu i nastavlja pratiti naš uspon kroz prozor Triglavskog doma. Ovdje susrećemo neobično spretnu i veselu djevojku koja se spušta sa Triglava i upozorava nas da slijedi dio sa mnogo leda...
Drugi opasni dijelovi znače zaleđene strmine... Svugdje oko Vas je led... Noge stavljate na zaleđene "stepenice", a prste gurate u rupe od cepina koje su ostavili prijašnji penjači...Ili , dio puta sa otprilike 15 klinova... Iz snijega i leda vire prva 3 klina, zatim nema 4-o, 5-og, 6-og i 7-og... 8-i jedva da viri iz snijega i leda... I tako redom... Uglavnom, pazi se na svaki korak...
Sunce zalazi, stajemo na vrh Triglava... 2864m... Drugi puta sam ovdje u naših 6 mjeseci planinarenja... Ne gledam kakav je pogled. Plačem kao malo dijete gledajući Filipa pored Aljaževog stolpa. On je prvi puta na Triglavu.
Pada mrak. Strah me.
Ako se pri usponu pazilo na svaki korak... Sada, pri silasku, doslovce pazite na svaki dah. Čeone lampe i silazak u neizvjesnost... U međuvremenu, zajedno sa Tomislavom, cijela Kredarica prati naš spust... Korak po korak i prošli smo dva vrlo opasna dijela... Ostaje još "samo" onaj gdje je Tomislav odustao... I baš na tom dijelu... U dijeliću sekunde, nestaje mi tlo pod nogama... Taj osjećaj nikada neću zaboraviti... Lagana sam, ne mogu ništa... Automatski, bez razmišljanja, samo čvršće stišćem cepin u ruci... Zabada se u ledenu koru iznad mene, a dereze u nanos snijega na strmu stijenu ispod mene... Otkidam još jedan dio toga puta... Ovdje sam! Uh! Još samo koji metar i nema više opasnosti...
Ispred Kredarice - Tomislavove velike oči i jedan topli zagrljaj... Svi su izišli van... Čestitaju, pitaju kako je bilo... Kažu da su nas pratili cijelo vrijeme... Meteorolog-domar ili domar-meteorolog, kada je vidio da smo na broju, bez pitanja donosi do vrha napunjene čašice vrlo jake rakije od voća... Večera, spavanje...
Jutro obasjano suncem... Nagrada za sav jučerašnji napor... Prekrasan pogled... Od Kredarice do doline Krme, ostaje nam samo uživanje...
Ekipa: Tomi, Filip, Zrinka i Zdenko
Daklem, u subotu krenusmo iz doline Krme prema Kredarici. Nisam precizna kao Filip u mjerenju vremena, jer cijelu priču doživljavam vrlo osobno... Ponovo smo na mjestu gdje smo se prije 6 mjeseci zaljubili u planinarenje. Odlučno hodam prema planini koja mi je neobično prirasla srcu. U neko doba stižemo na Kredaricu. Puše jak vjetar. Duže vrijeme zadržavamo se gore. Odmor, čaj... Ugodan razgovor sa neobično simpatičnim meteorologom u ulozi domara ili domarom u ulozi meteorologa, ne znam više...
Krećemo prema Triglavu... Vrlo brzo, Tomislav odustaje na jednom od opasnih dijelova koje je i Filip spomenuo u svom izvještaju. Dio puta sa sajlama i klinovima, potpuno je pod snijegom... Ovdje je priroda i prijašnji penjači napravila vrlo rizičan prolaz... Iznad Vas je stijena u zaleđenom snijegu... Nogu jedva da možete staviti na vrlo nesigurno tlo. Ispod Vas nanos snijega na vrlo strmoj stijeni... Dio tog nesigurnog tla, otkinut je... Tomislav se vrlo pametno vraća na Kredaricu i nastavlja pratiti naš uspon kroz prozor Triglavskog doma. Ovdje susrećemo neobično spretnu i veselu djevojku koja se spušta sa Triglava i upozorava nas da slijedi dio sa mnogo leda...
Drugi opasni dijelovi znače zaleđene strmine... Svugdje oko Vas je led... Noge stavljate na zaleđene "stepenice", a prste gurate u rupe od cepina koje su ostavili prijašnji penjači...
Sunce zalazi, stajemo na vrh Triglava... 2864m... Drugi puta sam ovdje u naših 6 mjeseci planinarenja... Ne gledam kakav je pogled. Plačem kao malo dijete gledajući Filipa pored Aljaževog stolpa. On je prvi puta na Triglavu.
Pada mrak. Strah me.
Ako se pri usponu pazilo na svaki korak... Sada, pri silasku, doslovce pazite na svaki dah. Čeone lampe i silazak u neizvjesnost... U međuvremenu, zajedno sa Tomislavom, cijela Kredarica prati naš spust... Korak po korak i prošli smo dva vrlo opasna dijela... Ostaje još "samo" onaj gdje je Tomislav odustao... I baš na tom dijelu... U dijeliću sekunde, nestaje mi tlo pod nogama... Taj osjećaj nikada neću zaboraviti... Lagana sam, ne mogu ništa... Automatski, bez razmišljanja, samo čvršće stišćem cepin u ruci... Zabada se u ledenu koru iznad mene, a dereze u nanos snijega na strmu stijenu ispod mene... Otkidam još jedan dio toga puta... Ovdje sam! Uh! Još samo koji metar i nema više opasnosti...
Ispred Kredarice - Tomislavove velike oči i jedan topli zagrljaj... Svi su izišli van... Čestitaju, pitaju kako je bilo... Kažu da su nas pratili cijelo vrijeme... Meteorolog-domar ili domar-meteorolog, kada je vidio da smo na broju, bez pitanja donosi do vrha napunjene čašice vrlo jake rakije od voća... Večera, spavanje...
Jutro obasjano suncem... Nagrada za sav jučerašnji napor... Prekrasan pogled... Od Kredarice do doline Krme, ostaje nam samo uživanje...
nedjelja, 14. siječnja 2007.
MALA MOJSTROVKA (zimski uspon)
MALA MOJSTROVKA (2332m) - 14.01.2007.
Ekipa: Zrinka i Zdenko
Kasnije će se pokazati... brdo na koje ćemo se često vraćati - sa prijevoja Vršič Južnom poti do Male Mojstrovke.
SLIKE
Ekipa: Zrinka i Zdenko
Kasnije će se pokazati... brdo na koje ćemo se često vraćati - sa prijevoja Vršič Južnom poti do Male Mojstrovke.
SLIKE
subota, 6. siječnja 2007.
utorak, 26. prosinca 2006.
BEGUNJŠČICA
BEGUNJŠČICA (2060m) - 26.12.2006.
Ekipa: Tomi, Tihana, Jowa, Wine i Zrinka
Od Tomčeve koče na Poljški planini do Begunjščice u društvu prekaljenih planinara...
SLIKE
Ekipa: Tomi, Tihana, Jowa, Wine i Zrinka
Od Tomčeve koče na Poljški planini do Begunjščice u društvu prekaljenih planinara...
SLIKE
Pretplati se na:
Postovi (Atom)