SRETAN BOŽIĆ!

MERRY CHRISTMAS EVERYONE!

SVIM BIĆIMA NA ZEMLJI I NEBU!

Ljubitelji drame i noćnih spustova (Grintovec, Zob,Kalška Gora, Kalški Greben )

                          U spomen na Nejca Zaplotnika



Noć prije rekao sam Ne!
Pitanje je bilo: "Jel' ideš s nama?"
Zagreb u magli, prohladno, posao u "banani", istekla registracija za Volvo, naplata nikakva...
Osjećaj da si na dnu, ma ne želim im kvariti doživljaj.
Ujutro ih čujem kako se spremaju, a meni se "vrti" aktualni vic Jobs (...55-2011 S. Jobs,
2001-2011 J.Kosor  No Jobs, 1994-2011 S.Berlusconi... Bxxx Jobs...) moja verzija:
2000-2010 Sjajan Jobs, 2011 No Jobs, Vikend ..."Pušiona"...
Tomislavu rođendan, Dominko vozi, već je krenuo, a ona (Zrinka) će opet: "Ideš?"
IDEM, ustajem (tri i pol ujutro),... dosta crnjaka... no sikiriki... pozitiva majka...

Baš sam neki dan gledao kroz prozor...

i nešto mislim, a koga je zapravo za ikoga briga...

vozimo se...

...Ljubljana, Kamniška Bistrica, Kokrska Dolina, ne ide više, Dominko parkira,

osjećam se nekako izgubljeno... krećemo...

A onda miris šume, težina ruksaka na leđima, nevjerojatne jesenske boje krajolika, dobro uređena staza prema Kokrskom sedlu... Sve češće "potegnem" prečicom uzbrdo, izađem pred njih pa ih "slikam" odozgora...

I onda odjednom, put se oštro vraća u desno, a lijevo... vaaauuu!

X... grapa, ide ravno prema gore, iznad prekrasna stijena,  ne mogu odoljeti...

Mislim, idem kojih stotinjak metara, pa ću opet izaći pred njih, "skoro" sam siguran...

Priljubim se uz stijenu, prelijepa, strma, mjestimično vlažna,  ruksak me preteže, postaje ozbiljno, prisjećam se davnih dana, kao da čujem glas: "Stopi se sa stijenom...", naprežem se iz sve snage, visim  na vrhovima prstiju, idemo..., super, gore sam...

Pogled natrag, hmm, a naprijed, još ljepša stijena, idemo...juhuuuu!

Iznad oblaka smo, prelijepo...

Na moje, juhuuu, ne čujem odgovora osim vlastitog odjeka koji se nekoliko puta odbija od okolnih stijena i nestaje u magli ispod nas... Potežem oštro gore, imam snage za još... Čini mi se, tek sam se zagrijao... Uživam u stijeni, potpuno se predajem, osjećam je, voli me i ja volim nju...

 Već sam na vrhu, osjećam svaki mišić kako mi treperi od napora, sjedam...

Tišina, ispod oblaci, iznad stijene i nebo, miris borova, netaknuta divljina, "brez potje"...

"Ovuda sam bježao od svih...", kao da čujem glas... Tko bi to rekao osim Nejca Zaplotnika, ovo je njegov kraj, mislim si...

Netaknuta.... Hej, polako postajem svjestan da nigdje nisam vidio nikakav trag penjanja, bilo kakvu oznaku, klin, spit, ništa... Gledam dolje, upravo sam ispenjao nekih 10-tak metara skoro pa okomite stijene, i što sad'? Lijevo i desno... stijene, gore... stijene, natrag..? Kopam po ruksaku, 6-metarsko uže i jedan karabiner... Bez užeta dolje -  prerizično.

Mobitel...nema signala... moji su već sigurno u brizi, a ovo se očito ne spaja više s putem na Kokrsko sedlo.  Drama...Gledam ruksak, u njemu sva hrana, voda, gojzerice, štapovi, jakna, ali za penjati ništa, ni kacige, huh.. a brezpotje... Jebi ga, što je - tu je.

Gledam plavo nebo iznad, a pod prstima osjećam stijenu, ona te voli i ti voliš nju, kao da mi govori...

 I odjednom znam, nema druge, samo gore... Idemo zajedno, kao da čujem Nejca, i krećemo.

Držimo se desno, par skokova, penjem pa povlačim ruksak, pa prevjes... i to smo prošli k'o od šale, par metara hoda, pa opet skok sa prevjesom, pokušavam lijevo, ne ide... Niz stijenu teče voda, nemam ništa od opreme, idemo desno gore...

Stijena je okomita, ima jedna mala polica desno, zabijam štap, propada u pukotinu, ali je barem oslonac za jednu nogu, prebacujem ruksak na korijenje borova i pitam se hoće li ga izdržati? Hoće, super, vežem ruksak i hvatam se za korijenje iznad, polako napredujemo... Još malo desno, ispod ponor, još desno... otvara se pogled, vidim put na Kokrsko Sedlo i vidim gdje sam... Definitivno nema druge već samo gore, jer još desno je ponor. Okomita stijena do druge grape koja pada u dolinu duboko pod nama i dijeli nas od puta koji vijuga u daljini i nestaje iza grebena... 

S mukom napredujemo kroz borove po grebenu između dvije grape, dolazimo na vrh grebena, malo strmih trava i stijena, idemo desno u drugu grapu uskom gamsovom stazicom. Izgleda laka,

kad priđeš bliže vidiš da izgled vara, još je ljepša... i teža... idemo...

Dolazimo do kraja grape, na hrpi odronjenog kamenja nalazim prvi trag da je netko ovu drugu grapu ipak ispenjao... izgubljena sigurnosna dvostruka pločica, i dolazimo pod zid.

Tu se nalazim u dilemi... Desno naizgled lakši put, neizvjestan izlaz...

Lijevo, lijepa stijena, izlaz se ne vidi... idemo lijevo.

Opet skidam ruksak, uže u zube, pratim pukotinu, penjem, nailazim na davno zabijeni zahrđali klin.

Jesi'l to ti ostavio, Nejco? Pitam se naglas dok se priljubljujem uz stijenu da izbjegnem oveći kamen koji dolijeće odozgo ničim izazvan... Nije bio ni blizu... Ne boj se, kao da čujem, samo je voli... Stiskam se jače uz stijenu i povlačim gore, pod rukama je osjećam kao da je živa, sjedam na izbočinu, baš je dobro... Kratko odmaram, a onda se sjetih kamena... Bolje da krenem. Brzopleto povlačim ruksak uz stijenu... ode mobitel-fotić u komade... šmrc,

Hej, nećemo ga valjda ostaviti? 'A'jmo natrag... he, he drugi put stijena, ha, dvaput je dvaput! Opet kamen, ovaj put bliže, idemo van. Ruksak na leđa i idemo, još nekih pedesetak metara i na desno vidim mogući izlaz. Ne stajem, izlazim na osunčanu travnatu strminu, idemo oštro gore, desno je nekakav vrh, izlazim na njega, prelijep pogled, ali ne vidim Cojzovu koču, idemo dalje...

Dolazim na prijevoj, desno vidim vrh sa možićem, lijevo je nešto veće... Idemo desno, na vrhu (Mala Kalška gora) konačno vidim Kokrsko sedlo, put za Grintovec. Vidim ekipa se spušta, crveno - plavo, to su oni...Vrištim, mašem, odjek mi se vraća, (od Grintovca-?), ovo moraju čuti mislim, e sada je sve u redu, konačno jedem i pijem...

A sada dolje, nigdje puta, nigdje marke, samo jedan "možić" na vrhu...

Natrag na sedlo, pa po grebenu gore, stižem na vrh, ima pečat, vidim Kalška Gora 2047 m, upisna knjiga i markirani put dalje po grebenu, super...

Idemo dolje, na raskrižju, Krvavec lijevo dolje, Kalški Greben ravno naprijed, a desno dolje Zojsova koča, natrag...Kalška Gora... idemo lijevo dolje prema Zojsovoj...

Malo cik - cak, malo snježišća, slatka feratica, pa preko sipara i par snježišća, čekaju me na putu dva topla, zabrinuta oka... Sve je u redu, idemo do koče...

Predivan zalazak sunca, Tomi i Dominko, Zrinka vadi čeone lampe za "ljubitelje drame i noćnih spustova..."

Nisam bio sam...


Zrinkina  priča...

Noć na TRIGLAVU

Tominškova - Kugyjeva polica - Triglav ( noć na vrhu ) - Kredarica - Prag - Aljažev dom

Slika govori više...uvijek viiiššeeee...... ( .link na slike...)

a video...http://www.youtube.com/watch?v=UTk_vF9ZKPI

Cik zore ( nakon noćenja )  na vrhu Triglava

još više...

JOF DI MONTASIO (ferrata Augusto ed Elenita LEVA)

Montasio....

Montaž,
                      Montaž i
                                                    opet          Montaž         (Jof di Montasio ),

Mala Mojstrovka Hanzovom

Jedan prelijep dan i eto nas opet, over 2011...

Mojstrovka po Hanzovoj poti

Triglav i Kanjavec, Triglavska jezera, Komarča

Od Aljaževog doma čez Prag, Kredarica, Triglav,

                                

.... po Triglavskoj škrbini do Doliča,

pa na Kanjavec,  po Hribaricama na Prehodavce,

pa niz dolinu triglavskih jezera(SLIKE),

i po Komarči na Slap Savice.

Debela Peč

Debela Peč, ponovo...

SLIKE

Danas Adriatic -1 m n/m

Jutro na Jadranskoj obali,  ( s naše strane...)

a ispod   n/m  ...:

Bovški Gamsovec

Evo prelijepo jutro,

nagovoriše me ( teško žabu u vodu natjerat...),

i  opet se uputih podno Triglava...

Od Aljaževog doma, put Luknje

preko Bovškog Gamsovca,

preko Dovških Vrata čez Sovatno... natrag

BIJELE STIJENE

Lijepa naša Hrvatska...



PLANJAVA

A onda se Filip konačno uputija

va Alpe...Kamniško-savinjske...

i opet bi više govorile SLIKE

VISOKA PONCA - GRANDE PONCE

i odmah na Ponce (iz mog' kuta...)

ili iz drugog kuta

a mozda najbolje iz ovog kuta....

BREITHORN - 4164 m

Popeh se na Breithorn,

eto, zvaše me ekipa iz Ludbrega, i okolice

pa im se pridružih.

A kako je bilo, najbolje će reći         slika  (link na album),

 

... jedan događaj na Over 2000 ...

Kao prvo, Ante sretan ti rođendan!


A kao drugo... danas je točno 2 godine od kada smo drugi puta bili na Turskom žlebu...

Jedan trenutak.
Jedan TI, koji si nam taj dan doista pokazao da postoji ČOVJEK. Čovjek koji će se zauzeti za drugoga, bez obzira na sve!
Dvije godine i četiri operacije, dani i dani mukotrpnog oporavka, život koji je otišao u smjeru "up side down"... Srećom "and up", jer danas, osim svih teških stvari, možemo se ponositi tim danom, ljudima koje smo taj dan po prvi puta vidjeli (dvojica penjača iz Turskog žleba, ekipa GRZ-e, te medicinsko osoblje iz KBC-a Ljubljana). Možemo se ponositi ljudima koji su nam u to vrijeme postali i ostali prijatelji. Možemo se ponositi djecom. Možemo se ponositi što se u te dvije godine dogodio Razor... Debela peč, Turska gora (i njen žleb...), Viševnik, Begunjščica, Triglav...
Uostalom, pločica i nekoliko komada onih šarafa, danas su u vrećici... :-))
A duša, iako većinom ovdje, zapravo stremi neslućenim visinama...
Isplatilo se!
I, iako su vaši susreti danas rijetki i nenadani, stisak ruke je čvršći nego što je to uobičajeno, osmijeh veći, oči sjajnije...
Hvala ti što si nam pokazao da uistinu nije važno koliko smo puta udahnuli dah, već koliko smo puta ostali bez daha...
Hvala ti što si ovdje bez obzira na sve!

Ovo je za tebe ... :-))

Over2011 and more...

Zašto baš Over2011 ?
Jednostavno je, volim okus zraka iznad 2011 m n/m,
volim mirise, boje, strujanja koja me cijelog prožimaju
kada u planini ostaviš daleko  ispod sebe zadnje tragove vegetacije.
Kad se čini da u okolišu koji je pojednostavljen do srži;
kamen i led, voda i kamen, kamen i samo kamen;
ništa ne može opstati, uvijek iznova pronalazim život u svoj svojoj  veličanstvenoj ljepoti.
Na početku smo se samo penjali, a ideja se rodila u trenu (vidi post  od 18.04.2011.)
sada već davne 2007.-me negdje na 2007 m n/m.
Penjati ću se za tebe, preko 2007 m,
i donijeti ću ti, u tvoj dom sve ove
predivne osjećaje koje želim podijeliti s tobom,
sve ove neizrecive trenutke ljepote spremiti ću za tebe.
Imamo tisuće fotografija, klikni i uživaj...

danas trauma...

Danas na traumi "šarafi" od titana

više nisu sastavni dio mene...

 eto sad manje vrijedim (he,he..,

 devalvirao sam za titan)  ali

zato sam bogatiji za neopisivi osjećaj

lakoće, jednostavno puno sam lakši...

a neki dan nad Vršičem skoro do neba        :)


.

NAD ŠITOM GLAVA

NAD ŠITOM GLAVA (2087m)
Ekipa: David, Tomi, Zdenko i Zrinka

Prekrasno popodne ponad Vršiča... SLIKE

Over 2000...

I kreneš hodati...(recimo ovako) pa se penješ i penješ, i nakon što urijedi bjelogorična šuma, pa sami četinari...
pa sve manji grmovi crnogorice, i ... odjednom samo trava...pa više ni trave...samo stijena, snijeg i led...
Uglavnom, prije nekoliko godina,  penjući se visokogorjem uhvatim gornji slijed misli...
i fascinantna činjenica - " i u tim uvjetima ima života..."-
u tim mislima se rodio Projekt "Over 2007".

I otad, oduševljen životom preko 2000 m n/m, nastojim što češće biti dio istog.


A Over 2007,... e   sad smo već na Over 2011.

Bit je u tome da se u 2011.-toj što češće popne preko 2011 m n/m.

poz

Zimski uspon na Triglav

Evo, "konačno" smo bili  ( opet ) na Triglavu...

CIJELI ALBUM ( Triglav By Z )

MOMENTS THAT TAKE OUR BREATH AWAY

BEGUNJŠČICA

BEGUNJŠČICA (2060m)
Ekipa: Tomi, Dominko, Zdenko i Zrinka

Sa Ljubelja do Begunjščice po Osrednjoj grapi... Po Šentanskom plazu nazad na Ljubelj...
SLIKE

VIŠEVNIK

VIŠEVNIK (2050m)
Ekipa: Tomi, Zdenko i Zrinka



Sa Rudnog polja, na Viševnik po, kako se sve naziva - Centralnoj, Osrednjoj, Zahodnoj grapi...

SLIKE

TURSKA GORA

TURSKA GORA (2251m)
Ekipa: Tomi, Zrinka i Zdenko

Turski žleb, što drugo reći! Razmišljamo o njemu još od Sv. Ante 2009.-e godine, kada je Zdenko izloživši se za Adija koji je zdrsnuo sa vrha žleba, zadobio težak prijelom koljena... Za Tomija i mene ključan uspon kako bi se riješili nekih "duhova prošlosti". Zdenko s druge strane, nije izgledao nešto posebno fasciniran... No, vidio je svoj kamen, svoj žleb... Mjesto sa kojeg ga je nevjerojatno ljubazna i požrtvovna ekipa Gorske reševalne zveze, helikopterom odpremila put Ljubljane... Njegov osmijeh, na kraju ove predivne nedjelje, za mene je bio dovoljan...
SLIKE

DEBELA PEČ

DEBELA PEČ (2014m)
Ekipa: Zrinka i Zdenko

SRETNA NOVA 2011-a !