Ekipa: Tomi, Filip, Zrinka i Zdenko
01.08.2007. - Hanzova pot na Malu Mojstrovku, te dalje po grebenu na Veliku i Zadnju Mojstrovku.
Kreće se od Erjavčeve koče (1525m) pod Vršičem po niskom raslinju. Dosta puta je zaraslo, pa se manje ili više borite sa granama. Nakon kojih 45 minuta, možda pola sata - dolazite do sedla Vratica, od kuda se usmjerite lijevo (na desno Sleme). Na sedlu se možete ugodno opustiti ili odmoriti i uživati u prirodi. Nakon odmora idete još pet-deset minuta do ulaska u stijenu. Zapravo, sam je ulazak možda i tehnički najzahtjevniji dio ferate. No, sve je super osigurano i nema problema. Nakon toga slijedi kratak dio bez osiguranja po dosta krušljivom dijelu, no niti ovdje nema problema, ako ste pažljivi. Nakon toga slijedi čitav niz polica, hodanja po samom rubu stijene. Ferrata je zaista dosta izložene i jedna od najstrmijih u Sloveniji, ali je savršeno osigurana, te pruža pravi užitak u penjanju. Vidicu su prekrasni, ali pravi pogled i nagrada za ovo čeka tek na vrhu. Nakon što smo prošli najteži dio, došli smo kao na nekakvo sedlo ili prijevoj - točno pod vršnom stijenom Male Mojstrovke. Tu se možete odmoriti, nešto popiti i uživati u pogledu na neboder koji se diže iz Tamara - Jalovec, greben Ponci, a na drugu stranu od Prisojnika, Triglava, Škrlatice, preko Špika i cijele Martuljkove skupine. Nakon klinova i sajli, na svakom koraku - nemojte se opustiti. Vršna stijena traje samo pet minuta, ali je dosta strma i nema uopće osiguranja. Ovo je pravi užitak ili poslatica za kraj. Na vrhu Male Mojstrovke se odmorite, nešto pojedete i preporučam da još malo istražujete dalje po nemarkiranom grebenu Mojstrovki.
Napomena: za Hanzovu pot preporučam kacigu, iako je ja nisam imao i budite pažljivi da ne srušite kamen na nekoga, jer ne bi bilo veselo.
Dalje po grebenu do Velike Mojstrovke ima oko 10 minuta. Put nije problem, samo je dosta krušljiv i morate biti oprezni. Dio do Zadnje Mojstrovke je dosta opasan, jer ima par rupa na grebenu, strašno je krušljivo, a u jednom trenutku dok penjete vršnu stijenu ispod nogu imate stijenu, te provaliju sve do Tamara. Spust na Vršič po južnim pobočjima Mojstrovki, te zadnji užitak zaletiti se niz sipar, te ste dolje za pet minuta. Na Tičarjevom domu je jedna od najboljih ponuda hrane u svim slo domovima, pa se najedete koliko hoćete. Još 5 minuta se spustiti do Erjavčeve koče. Dok neki voze i muče se, drugi uživaju i spavaju.
P.S. Ova ferrata je prekrasna (kratka, ali slatka), te po meni zaista nije preteška, niti strašna kako neki to opisuju, nego je pravi užitak. Ne mogu reći da nije opasna, ali zaista je savršeno osigurana gdje treba i možete se stopiti sa stijenom i uživati u ljepotama prirode.
SLIKE
Nema komentara:
Objavi komentar