JOF DI MONTASIO - MONTAŽ (2753m) - napisao Filip - 25.08.2007.
Ekipa: Filip, Zrinka i Zdenko
25.08. subota, Montaž iz Zajzere po ferrati Via Amalia, te po Findeneggovom ozebniku do vrha. Spust po Pipanovim ljestvama na planinu Pecol sa druge strane Montaža.
Nakon što smo oko 5h30min ostavili jedan auto na planini Pecol, u 7h stižemo u Zajzeru sa drugim autom i krećemo.
Do Rif. Grego imate pola sata hoda po šumskom terenu. Teren je bio dosta blatan, kao da je nedavno kiša pala. Mali odmor na Riffugio Gregu, te krećemo prema bivku Stuparich (1578m) pod sjevernom stijenom Montaža. Do bivka se prvo spuštate po strmom i dosta izloženom šumskom terenu, pa priječite suho korito, te ponovno penjete po niskom raslinju.
Ovdje dosežemo bivak. Od bivka do ulaza u feratu, imate otprilike 45 minuta.
Stavljamo kacige, pojaseve i krećemo. Prvo se dvije minute penjete po dosta izloženoj i krušljivoj stijeni do prvih osiguranja. Ovdje počinje žestoko, te nema opuštanja do vrha. Priječite par polica, prolazite par manjih žljebova i kamina do dolaska na jedno od ključnih mjesta. Treba popesti vertikalu od 5 metara. Osigurana je sajlom, ali na stijeni nemate gotovo nigdje za staviti nogu, tako da ovaj dio prolazite na snagu ruku - kojima se vučete na sajli, a noge nemaju oslonac, pa budete sretni, ako uspijete naći malu udubinu na stijeni, da barem nožne prste negdje stavite. Dalje slijedi još žljebova i jedna polica koja je osigurana sajlom, ali je toliko uska da se morate okrenuti prema stijeni i ponovno - samo se držite za sajlu i nogama tražite oslonac negdje u stijeni, da ne bi ostali visjeti na sajli. Sada idete po rubu stijene do 5 metara visokog kamina koji je okomit, ali je osiguran sajlom i stepenicama za noge. Stižemo do usjeka u stijenu. Kada ga prođemo, ovdje je najteže mjesto na ferrati.
Treba popesti 10-15 metara visok kamin, koji je vertikalan i ovdje stvarno osjetite težinu ruksaka. Osiguran je sajlom i ima par klinova koji, ako ih uspijete doseći nogom - dosta pomognu. Nakon ovog, prolazite po strmom rubu stijene osiguranom sajlom, te dolazite do kraja prvog dijela ferrate koji je savršeno osiguran.
Ovdje malo predahnete. Najteže stvari su iza vas, ali ne i najopasnije. Ovaj dio je jako slabo osiguran. Prvo morate preplezati par strmih stijena, te dolazite do najopasnijeg dijela na ferrati. Sajlu je zamijenio konop po kojem treba priječiti sa jedne stijene na rub kratke police, a ispod vas dobra dubina do podnožja stijene. Ako vam se to ne sviđa, možete priječiti glatku stijenu, koja je isto osigurana konopom, ali taj konop je u raspadnom stanju, tako da ne znam koja je odluka opasnija. Ovu glatku stijenu prolazite čistom plezalnom tehnikom i nadate se da neće biti problema. Tada priječite manji sipar gdje je nekoć ležalo snežišče. Idete dalje po dosta strmim stijenama koje su jako krušljive, tako da oprez mora biti velik.
Ovdje se opet možete malo odmoriti. Nakon odmora, slijedi priječenje izloženog sipara, pa onda po detaljima gdje idete po glatkoj stijeni koja je (ne)osigurana sa pokidanom sajlom, a ispod vas ima kojih 700 metara do podnožja stijene. Nakon toga po strmim travama koje su bile malo mokre, tako da je to bilo dosta adrenalinski. Dolazite do nekakvog prijevoja gdje se otvori stravičan pogled na Dunju - dolinu u koju pada 2200 metara visoka zapadna stijena Montaža. Ovdje se spustite po strmim i po mom ukusu, previše izloženim travama u zapadnoj stijeni Montaža. Ove travke su osigurane nekakvom sajlom koja kao da su je koristili još u dalekoj prošlosti. Dosta je raščupana, pa pazite da se ne porežete. Nakon toga strmi sipar, a pogled zaista seže u bezdan. Prođete ga, te još par strmih, neosiguranih dijelova do dolaska na veliku policu na kojoj nema osiguranja. Po njoj idete 5 minuta, te se pred vama stvori bivak Suringar (2430m).
Ovdje je kraj Via Amalie, te do vrha imate još sat vremena po Findeneggovom ozebniku.
Bivak Suringar je smješten na zaista nevjerojatnom mjestu. Visoko u zapadnoj Montaževoj stijeni nad strašnim ambisom.
Ovaj ozebnik koji slijedi je sasvim neosiguran, te je jako opasan zbog kozoroga koji su visoko u ozebniku, te bacaju kamenje potpuno besramno. U ozebniku imate čitav niz uskih polica, krušljivih stijena, te par uskih kamina. Najteži dio ozebnika je jedan 3 metra visok kamin koji je sasvim vertikalan. Penje se tako da se zavučete u njega, malo popenjete, te stavite ruke na vrh kamina i dignete cijelo tijelo na jačinu ruku. Drukčije ne možete. Nakon toga, još par strmih i jako krušljivih stijena. Na jednoj od njih me sasvim nenadano pogodio kamen veličine šake u kacigu. Malo se osjetilo, ali kacigi ništa. Saznajete da vam kaciga zaista treba. Nikada dosta opreza.
Ovdje se ozebnik dosta položi i izađete na greben po kojem imate još pet minuta do vrha Montaža (2754m).
Na vrhu nam se spustila noć, te smo imali noćni spust na Pecol. 20 minuta po grebenu na drugu stranu, te spust po 60 metara visokim Pipanovim ljestvama. Još par stijena bez osiguranja i sa osiguranjima, te dolazite na sipar pod južnom stijenom Montaža. Odavde do parkirališta na planini Pecol smo išli još sat i pol po laganom terenu, praćeni dosta jakim vjetrom, koji nas je ubijao u pojam.
Sasvim riknuti stižemo na planinu Pecol.
P.S. Sigurno najduža ferrata u Julijskim Alpama, ali i vjerojatno najnapornija. Po onome što sam čuo, s njom se mjeri samo Via della Vita na Vevnicu, te Via Italiana na Mangartu, koje su kraće.
P.S.2. Ako se odlučite ovo napraviti, sigurno nećete požaliti. Iako najopasnija i najteža do sada, meni je daleko najljepša.
SLIKE
Nema komentara:
Objavi komentar