Ekipa: Tomi, Filip, Zrinka i Zdenko
Subota, 04.08. - uspon na Prisojnik po Kopiščarjevoj poti na Prednje okno, dolje po Jubilejnoj poti na Zadnje okno.
Uz to je Razor bio u planu, ali kad smo već došli pod stijenu koju treba popesti do sedla Planja, pao je mrak, pa smo se odlučili za noćni spust na Vršič.
Krenuli smo sa Tičarjevog doma na Vršiču. Idete laganom stazom prema Poštarskom domu, te se na jednom dijelu odcijepi put na Prednje okno. Nakon kojih petnaestak minuta ste pred stijenom. Već je sam početak žestok i tu se vidi da ovdje nema opuštanja. Pratite malu policu (osigurano sajlom). Zatim se treba malo popesti po glatkoj stijeni, koja je osigurana klinovima za noge (dosta previsno). Odmah slijedi sajla i jedan od najopasnijih dijelova. Kratko zaokružujete glatku stijenu koja je osigurana sajlom, tako da nije problem. Ovo je taman da osjetite težinu ruksaka. Zatim dvije minute, prvo po uskoj stazici osiguranoj sajlom, te dosta strmoj stijeni uz sajlu, te par stepenica za nogu. Slijedi 10-15 minuta smirivanja po stazici koja vodi po strmom niskom raslinju na stijeni.
Ovdje ugledate Ajdovsku deklicu u punom sjaju i malo se odmorite. Slijedi 45 minuta izmijenjivanja osiguranih i neosiguranih dijelova na ne toliko strmoj, ali dosta krušljivoj stijeni. Nakon toga slijedi ponovno žešći dio. Dolazite do krušljivog niza polica osiguranih sajlom. Na nekim dijelovima polica se prekida, te idete po željeznim stepenicama, a pod vama kojih sto metara zraka. Ovaj niz polica vas vodi do kamina koji slovi za najteži dio, što po meni nije. Istina, treba se popesti 15 metara okomito, ali je savršeno osiguran. Sajla, stepenica, klinova (milina). Nakon toga ulazak u usijek u stijeni, koji je, po meni, najteži dio. Traje oko 3 minute. Prvi dio ima par uskih provlačenja, ali izlazak iz njega je tako uzak da morate leći na bok, jer inače ruksak zapinje gore za stijenu. Ovdje idete isključivo na snagu ruku, te se vučete za sajlu. Nakon izlaska iz usjeka, još par sajli po strmoj stijeni, pa opet lagano smirivanje do Prednjeg okna.
Ovdje se priključuje Hanzova pot, ako ste ju presjekli na Prednje okno, a niste išli njom do vrha. Mali odmor i dalje put pod noge. Idete malo po normalnoj stazici, pa opet stijena koju treba popesti, te se po njoj spustiti do Prednjeg okna. Penjanje po toj stijeni nije baš osigurano, par sajli, ali nije preteška. Pazite da ne srušite koji kamen!
Nakon što ju popenjete, po njoj se i spustite. To je malo žešće, ali je jako dobro osigurano.
Već gledate Prednje okno u punom sjaju! Izgleda nevjerojatno (prekrasno). Kada uđete u okno, nema osiguranja, a teren je dosta nesiguran i jako krušljiv, tako da ovdje treba biti jako oprezan. To prođete, te dođete do izlaska iz okna, koji je opet savršeno osiguran. Čitav niz metalnih stepenica uz sajlu pružaju pravi užitak penjanja.
Kada izađete iz Prednjeg okna, sunce vas obasja... Otvori se pogled na Jalovec, a tek pogled nazad u okno... Ne znate što je ljepše.
Slijedi još sat vremena po grebenskoj poti do vrha, koja nije ništa manje opasna od Prednjeg okna. Cijelo vrijeme idete dosta izloženim grebenom i svaki pad bi bio adio. Većinom prati južni dio grebena koji je nešto položeniji. Izmjenjuje se čitav niz sajli i klinova, ali ima i dosta neosiguranih dijelova na samom grebenu, gdje je staza širine dva, tri pedlja. Pred kraj se penjete po par krušljivih stijena bez osiguranja, te se spojite sa južnom poti.
Još dvije-tri minute i na vrhu ste. Po meni vrh - koji ima najljepši razgled u Julijskim Alpama.
Klopa, cuga, kratki odmor i put pod noge.
Sa vrha se spuštate po južnoj poti kojih 5 minuta, te se put odcijepi za Mlinaricu i Zadnje okno. Ovdje odmah počinje žestoko i tako sve do kraja (koja 2h i 30min). Prvo slijedi nekakav položeni kamin, visok oko 5 metara, po kojem se treba spustiti pažljivo, uz pomoć sajle i par klinova za nogu. Nakon toga se otvori stravičan bezdan do podnožja sjeverne Prisojnikove stijene. Slijedi 15 minuta po krušljivom terenu bez osiguranja, a staza širine najviše 30cm. Nije baš ugodno ovdje pasti. Dalje slijedi dugačak niz polica koji traje kojih sat vremena. Ovo je sve osigurano sajlom, ali jako je krušljivo i dosta nesigurno. Par puta ne vjerujete gdje vas put vodi, jer je staza toliko uska, a tisuću metara niže tlo - nije ugodan pogled. Slijedi uspon po stijeni gotovo okomito, da bi se došlo na drugu stranu gdje je svijet puno položeniji. Pet minuta smirivanja, po ponovno nesigurnom terenu, ali puno položenijem. Nakon toga, ponovno čitav niz polica (nekih pola sata). Ovo je sve osigurano sajlom, ali na par dijelova je ili iščupan klin ili nedostaje par metara sajle, pa je dosta adrenalinsko. Nakon tog niza polica, dolazi 5 minuta po jako, ali jako uskoj i krušljivoj polici bez osiguranja - sve do ulaska u Zadnje okno. Ono je nešto manje nego prednje, ali opet prekrasno. Jako je krušljivo. Izgleda poput nekakvog rudnika. Kada izađete iz okna, slijedi 20 metara gotovo okomitog spuštanja po stijeni. Ovo je osigurano sajlom, ima tri klina za nogu, a ostalo - traži rupe u stijeni za staviti nogu i snađi se. Ovdje ima još pola sata po sajlama, klinovima, krušljivom i neosiguranom terenu. Tada izađete na sipar koji vas dopelja do podnožja stijene koju treba popesti do sedla Planja.
Tu pada noć, čeone na vuglu i pada odluka da idemo na Vršič. Hodali smo četiri sata do Vršiča (prvi puta kako piše na tabli). Teren vodi kroz nisko raslinje, malo kroz šumu, malo priječenje vododerina. Opasno, a slabo osigurano. Stižemo na Vršič, spavamo u autu i ujutro polazak za Bohinj.
P.S. Zadnje okno je najopasnija i daleko najvrtoglavija staza na Prisojnik.
P.S.2 Prednje okno je najbolje osigurano i tehnički najzahtjevnije.
P.S.3 Hanzova na Prisojnik je najduža i fizički najnapornija, ali po meni - najljepša staza na Prisojnik.
P.S.4 U svakom slučaju - posjetite sve tri. Nećete požaliti (ovo su sigurno tri najteža markirana puta u Sloveniji).
SLIKE
